Radiodifuzija je nastala od
radiofonije, ova pak od radiotelegrafije i radiotelefonije. Prvi veliki rat dao
je značajan zamah razvoju radiotelegrafije i radiotelefonije. Smatra se da
počeci radiofonije datiraju od kraja rata, nekako u isto vreme u Engleskoj
i Nemačkoj. Prvo emitovanje je juna 1920. radiostanice Marconi u
Engleskoj. Snagom od 15kW u etar odlazi glas poznate pevačice Melbe, i kod
slušalaca izaziva pravu senzaciju. To se sad več tiče i onih preko
okeana. Pravo na prestiž je svugde prisutan a on je: veća snaga, veći
broj radio stanica, primenjene tehničke novotarije, raznovrsniji prgram i
veči broj pretplatnika.
1936. u Evropi ima 27 miliona
pretplatnika, 38. već 37 miliona. U svetu cca. 100, ali imajte u vidu radio
prati u proseku 5 slušaoca. Planeta je takoreći ozvučena.
I tako u beskraj.
Emituju se odabrane oblasti:
nauka, umetnost, razonoda, prosveta, i naravno informacija. Ova zadnja je
bezobrazna, nekad podmukla, jer radio talasi ne raspoznaju granice zemalja i
granice interesa. Haos je na vidiku, konflikti mogući, te mudro i efikasno
formira se u Ženevi 1925 god. "Medjunarodna unuja za radiofoniju". Kraljevina
Srba, Hrvata i Slovenaca pristupa uniji u osnivanju i daje doprinos njenom radu.
Unija vrlo dobro funkcioniše, ali
ometanja, ili rad na istim frekvencijama je česta pojava koja ignoriše
postojeću regulativu i vodi u najavljen haos u etru. Situacija je ipak pod
kontrolom. Pod kontrolom je i brz razvoj radija koji formira novu industriju u svetu:
fabrike predajnika, prijemnika, opteme, kablova i vrtoglavo diže proizvodnju i
potrošnju struje. U godinama koje slede, zapamčeno je da je:
radioindustrija bila jedina koja se razvijala i u doba opšte svetske ekonomske
krize.
I tako u beskraj.
To je svet, a gde smo MI ?
Na našim prostorima prva radio
stanica za sve koji mogu iz etra uzeti informaciju puštena u rad 3.VIII.1904.
god. proizvodnje ,,Marconi”. Instalirana je na vrhu brda Volujica u blizini
Bara. Sa manjim prekidima radila je sve do 1914. kad ju je austro-ugarska
armada paljbom sa brodova totalno uništila.
U nas istorijat radija počinje pristupanjem nezavisnih država Srbije i Crne Gore, londonskoj konvenciji o
radio-telegrafskom saobraćaju, 5. jula 1912. god. Srbija potpisnica
konvencije i nezavisna država, ima prava koristiti radio-telegrafski
saobraćaj, prvorazredno važan zbog mirisa baruta u vazduhu, i prestojećih
ratova od 1912-1918. god. (Turske, Austro-Ugarske i Bugarske). Već 1915. Francuzi
(kompanija TSF) montira u Nišu i pušta u rad prvu radio-telegrafsku komunikaciju.
Godina je ratna kad austro-ugarske i bugarske nadiruće snage uzrokuju
preseljenje u Kosovsku Mitrovicu. Tu je i skončala od salvi topova velikog
kalibra sa velikog rastojanja.
Rat skončava i nova država, kraljevina
Srba, Hrvata i Slovenaca, počinje da funkcioniše. Negde 1922. uveliko se
priča i piše kako će Beograd kao i ostali svet dobiti radiostanicu.
Sa nevericom i posprdno o tome se govorkalo i piskaralo: "Nije možda daleko
dan kada če svaka druga ili treća kuća u Beogradu imati svoj
radio-telefon. Jedna kompanija dobila je, kako je poznato, koncesiju za
podizanje velike radio stanice i instaliranje prijemnih aparata po kućama
u Beogradu i zemlji. Aparati će biti jeftini, a isto tako i godišnja
pretplata, za koju će moći da u svojoj sobi slušate celog dana i cele
noći, kad god hoćete, novosti od nas i sa strane, recitovanje,
priče, operu našu i stranu, koncerte u Parizu, Moskvi, Londonu, debatu u
narodnoj skupštini, političke govore, predavanja i najnovije šaljive
kuplete. Navijete samo aparat, a truba već trešti: ,,Lažeš životinjo! Lažeš
svinjo! Ko laže? Bitango! Lopužo! Magarče! Nitkove! Glavu 'u ti
razbiti! Prosuću ti creva! ..." I odmah znate da je to sednica Parlamenta." ("Politika" od 24. marta 1924.)
I tako u beskraj.
Kako bilo, tek tada nekako ministarstvo
pošta i telegrafa kraljevine SHS sa Francuzima nastavlja saradnju i narodu
obećava ulazak u novi ,,Radio svet”. Sklopljeni ugovor predvidja montažu i
ekasploataciju stanice 30 god. Posle čega ona prelazi u vlasništvo države.
Sem radiodifuznog emitovanja predvidjena su i postrojenja za radiotegrafiju i
radiotelefoniju. Kraljevina ovim ostvaruje i vitalne funkcije za funkcionisanje
državnih službi za: komunikaciju, prenos vesti i propagandu.
Montaža postrojenja u Rakovici je
završena mesec dana pre obećanog datuma prvog emitovanja zarad proba koje
su vršene uspešno. O svemu je obavešten ministar pošta i telegrafa g. Pera
Marković i zamoljen da odobri emitovanje koncerata uživo tri puta
nedeljno sa trajanjem od jednog sata. Dani i sati emitovanja biće po
dogovoru o rasporedu emitovanja ostalih stanica u Evropi.
Zakazani prvi termin je 19.
septembra 1924., oko 19h. Prenos je vršen iz zgrade hrvatske štedionice sa
najavom da će g-đa Rogovska pevati poznatu ariju iz "Toske" uz
klavirsku pratnju g. Brezovšeka, te g. Tomić otpevati kompoziciju g. Hristića
koji je i klavirska pratnja, pa će ... Bio je to, priznali su svi,
prvorazredni istorijski i kulturni dogadjaj ne samo za beogradjane več i za
sve gradjane kraljevine.
Tek par zemalja Evrope nas je
preteklo. Beč je počeo emitovanje nekako kad i Beograd, Rim oktobra
iste godine, Moskva i Japan 1925.
Dalje je sve išlo vrtoglavom
brzinom i uvek gde je svet - tamo i mi.
I tako u beskraj.

Zgrada Akademije nauka
sa antenskim sistemom na krovu
|
To je bio samo početak
radiofonije u nas. Prva prava radiostanica puštena je u rad u Zagrebu 1926.
Snaga predajnika bila je samo 350W, kasnije podignuta.
Ljubljana pušta svoju stanicu 1928 g. sa
snagom od 2,5kW, a zatim podiže na 5kW.
Beograd dolazi na red poslednji. 24. marta
1929. god. Svečano je puštena u rad radiostanica snage 2,5kW. Lokacija je centar
grada, tačnije u palati Akademije nauka smešteno je sve potrebno za rad
radio stanice.
Sve tri stanice kraljevine su
vlasništvo privatnih društava i eksplotišu se po koncesijama dobivenih od
države. Država ovim drži pod kontrolom rad stanica, njihovo pokrivanje
dodeljene teritorije, sadržaje, itd. Sve imaju programske šeme sa raznolikim
programima kako bi zadovoljili ukuse slušalaca iz najrazličitijih slojeva
društva, svakom dobu starosti i oba pola. Programi obuhvataju: nauku, vaspitanje,
umetnost, razonodu i informaciju.
Malo li je?
Sledeći naslov je: RADIO U NAS - 2. DEO
* Autor je vlasnik i glavni konstruktor firme Tube Audio Lab
Web: www.tubeaudiolab.co.yu
e-mail: tubelab@EUnet.yu