Ni jedan drugi nemacki bend nije imao toliki znacaj
za razvoj pre svega internacionalne elektro i plesne muzike
(sa svim njenim podžanrovima), kao Kraftwerk. Oni su, bez sumnje,
jedan od najbitnijih sastava formiranih tokom sedamdesetih.
Njihov znacaj proizilazi iz cinjenice da su popunili jaz izmedju
kompozitora Karlheinza Stockhausena i današnje elektronske muzike,
a uticaj je ogroman, jer bez Kraftwerka moderna muzika ne bi
bila to što jeste.
Hutter ubrzo napušta postavu, ali se vraca na
vreme za snimanje drugog studijskog albuma. Rezultat je "Kraftwerk
II", realizovan 1971. Sa ovog albuma treba izdvojiti
odlicnu Klingklang (prikladno ime za sedamnaestominutnu improvizaciju
sacinjenu od elektricnih bubnjeva uz povremeno menjanje visine
tona). Ostatak albuma je ispunjen hrabrim zvucnim eksperimentima.
Tokom snimanja "Kraftwerka II", Dinger i Hohmann
napustaju sastav da bi osnovali Neu!
Pocetkom 1972. Kraftwerk nastupaju
po Francuskoj i Nemackoj, zajedno sa Emilom Schultom, kasnije
njihovim tekstopiscem i tvorcem strip dodatka za omot narednog
albuma "Ralph Und Florian" (1975). Pesme sa ovog
izdanja, kao što su "Kristallo" i "Ananas Symphonie"
nam otkrivaju romanticnu stranu Kraftwerk radova.
Nedugo potom, Schneideru i Eslebanu se pridružuju Wolfgang
Flür (elektricni bubnjevi) i Klaus Roeder (gitara/violina/klavijature),
a kao rezultat ove saradnje pojavljuje se "Autobahn",
koji im donosi veliki uspeh i van Nemacke, u Britaniji i Americi,
gde dospeva medju prvih deset mesta svih top lista. Naslovna
numera, u trajanju od 22 minuta, docarava monotonost dugih
putovanja Nemackim autoputevima. Ovo je bio prvi put da Kraftwerk
koriste naivne, ali efektivne tekstove i vokale.
Roeder je zamenjen sa Karlom Bartosom 1975. godine, koji
ce ucestvovati na njihovom sledecem albumu "Radio-Aktivitat"
(realizovan decembra 1975.). To je bio njihov prvi album koji
se pojavio i u Nemackoj i u Engleskoj verziji. Ovo je jedna
šizofrenicna vrsta konceptualnog albuma, koji se poigrava
sa dvostrukim znacenjem naslova, sa opasnim pronalascima Marije
Kiri i jos opasnijih radio talasa.
Imidž benda je mesecima brižljivo planiran i konstruisan
– cetvorica mladih ljudi sa identicnim kravatama i odelima.
Grupa je zadržala ovakav izgled, pre svega zbog pažnje štampe.
Cak se pojavio i jedan clanak u kome se novinar pita: “Kraftwerk
– ljudi ili mašine?”.
Do kraja 1976. kvartet snima "Trans
Europe Express". Album je ispunjen inteligentnim, ritmicnim
i plesnim pop numerama. Ovo je klasik elektronske muzike,
koji je doveden do savršenstva, barem kada je produkcija u
pitanju. Takode je uticao na stvaranje britanskog synth-popa
tokom 1979.
Kraftwerk naredne tri godine provode u izgradnji svog Kling-Klang
studija, najpre u njegovoj modernizaciji. Nakon toga, pojavljuje
se "The Man Machine" (1982). Singl "The Model"
dostiže sam vrh britanske top liste, što iznenadjuje i sam
Kraftwerk. Potom dolaze još dva hita "Showroom Dummies"
i "Tour De France", od kojih ovaj potonji će se
kasnije pojaviti na soundtracku filma "Breakdance",
odnosno postati svojevrsni zvučni trade mark istoimenog biciklističkog
spektakla.
Naredni album "Electric Café", predstavlja blago
razocarenje i pad u kvalitetu, nakon cega dolazi i do neprimetnog
raspada benda. Tokom 1990. Flür napušta sastav, a zamenjuje
ga Fritz Hijbert. Flür ce kasnije saradjivati sa Mouse On
Marso pod imenom Yamo, a 1999. objavljuje knjigu o svom životu
u Kraftwerku pod imenom “Kraftwerk: I Was a Robot”. Negde
u to vreme i Bartos odlazi iz grupe i formira "Elektric
Music", zajedno sa Lotharom Manteuffelom. Saradjivao
je sa mnogim bendovima, kao što su OMD (Andy McCluskey), Electronic
(Bernard Sumner / Johnny Marr), The Mobile Homes, Deine Lakaien,
…
Najpoznatije pesme Kraftwerk-a su objavljene 1991. godine
na dvostrukoj kompilaciji pod nazivom "The Mix".
"Mislim da je naša muzika povezana sa emocijama. Tehnologija
i emocije se mogu udruziti ...“ kaže Hutter u jednom od svojih
intervjua, povodom izlaska spomenute kompilacije.
Sastav je iznenadio sve svojim povratnickim nastupom 1997.,
na Tribal Gathering festivalu.
Decembra 1999. Hutter i Schneider-Esleban snimaju novi singl,
"Expo 2000", radi promocije cuvenog sajma u Hannoveru
2000.
Tokom iste godine, Kraftwerk sudeluju
na japanskom dobrotvornom disku – Zero Landmine. Pored ostalih
na disku se još pojavljuje i David Sylvian (ex-Japan), a ceo
projekat je rukovodjen od strane Riuichija Sakamotoa.
Imajuci u vidu celokupno stavaralaštvo ovog izvanrednog nemackog
benda, sa sigurnoscu možemo da tvrdimo da ce nastup Kraftwerk-a
13. juna na Kalemegdanskoj tvrdavi konkurisati za jedan od
najboljih u ovoj godini.
Do tada u prodaji bi trebalo da se pojavi i njihov box-set
"Minumum Maximum", sa snimcima sa proslogodisnje
turneje. Za kraj kao tehnicku pikanteriju treba napomenuti
i to da ce ovo izdanje pojaviti u 4 formata: 2 DVD diska,
2 Hybrid Surround Sound SACD-a, 2 CD-a i LP edicija na 4 vinilne
ploce.