Jun
2005.
Stvarni
McCoy Tyner
piše: Vladimir Kecman
copyright © Vladimir Kecman & HiFiCafe.NET
McCoy
(Alfred) Tyner uziva ugled jednog od najistaknutijih pijanista
i kompozitora jazz muzike neprekidno sireci i obogacujuci svoj
muzicki izraz novim bojama i harmonijom. Njegov mocan, vrlo
originalan stil karakterise izuzetno perkusivan sound klavira
obogacen romanticnim zvucima i ne prestaje da inspirise i utice
na generacije novih muzicara.
Tyner-ova umetnicka inventivnost obuhvata veliki
broj stilova, od africkih i latinoamerickih ritmova do modalnih
harmonija post be-bop perioda. Njegova izuzetna svestranost
omogucila mu je da se lako uklopi i istakne u razlicitim postavama
i sirokom spektru muzickih stilova.
McCoy Tyner je rodjen u Philadelphia-i 11. decembra
1938. godine, najstariji od troje dece. Imao je potpunu podrsku
svojih roditelja narocito majke koja je najvise uticala da se
mladi McCoy posveti ucenju instrumenta. Sa 13 godina poceo je
da uzima casove klavira i u sledece dve godine muzika je postala
centralna tacka njegovog zivota. U pocetku je vezbao na klaviru
iz komsiluka a nakon sto su mu roditelji kupili instrument postao
je domacin jam-session-a na koji su dolazili njegovi prijatelji.
Medju njima je bila i nekolicina koja ce u buducnosti ostaviti
veliki trag u jazz muzici kao sto su trubac Lee Morgan, saksofonist
Archie Shepp, pianista Bobby Timmons i kontrabasista Regie Workman.
“Bud i Richie Powell su se doselili u moj kraj” – kaze Tyner.
“Bud je izvrsio veliki uticaj na mene. Bio je vrlo dinamican”.
Pianisti Thelonius Monk i Art Tatum bili su takodje glavni uzori
mladom McCoy-u.
Tyner je studirao na West Philadelphia Music School
a kasnije na Granoff School of Music. Sa 17 godina, dok je svirao
u lokalnom klubu pod nazivom “Red Rooster”, McCoy prvi put srece
John Coltrane-a. Coltrane se nasao u Philadelphia-i izmedju
nastupa sa Miles Davis-om. Saksofonista ciji je stil jos uvek
bio u razvoju a reputacija rapidno rasla, nije imao svoju stalnu
postavu ali je uspevao da organizuje nekoliko nastupa u Philadelphia-ji
i okolini, cesto sa McCoy Tyner-om u ritam sekciji. Njihovo
razumevanje i izuzetna komunikacija u muzici je bila toliko
ocigledna da je Coltrane jasno stavio do znanja kako zeli da
oformi band sa McCoy Tynerom u njemu.
Prvo
glavno predstavljanje muzickoj javnosti Tyner je imao kao prvi
pijanista Benny Golson/Art Farmer-ovog legendarnog Jazztet-a
(1959.). Sledece godine u kojoj je Coltrane definitivno napustio
Miles Davis-a da bi oformio svoj band, Tyner takodje napusta
Art Farmer-a. Pored Coltrane-a kvartet su cinili jos i kontrabasista
Jimmy Garrison i bubnjar Elvin Jones. Ova postava se smatra
jednom od najznacajnijih u istoriji jazz-a.Tyner-ovi inventivni
blok akordi isticu ga i izdvajaju od ostalih jazz pijanista
i cine esencijalni deo sound-a kvarteta. Tyner, kao i Coltrane,
ukljucuje u svoj izraz elemente i ideje muzike istoka, pentatonicne
skale i modalne strukture, podizuci muzicku komunikaciju u kvartetu
na spiritualni nivo.
Do 1965. Tyner je bio clan Coltrane-ovog band-a
ucestvujuci na svim najvaznijim snimanjima kao sto su “Africa
Brass”, “A Love Supreme” i “My Favorite Things”. Jos sa Coltrane-om
Tyner je snimio nekoliko svojih albuma za izdavacku kucu Impulse!,
ukljucujuci “Inception”, “Night of Ballad and Blues” i “Live
at the Newport”.
Godine 1965. Tyner napusta kvartet John Coltrane-a
sledeci svoju sudbinu kompozitora i vodje band-a. U trenucima
kada preuzima ulogu bandleader-a i osniva svoj band, njegova
popularnost ulazi u mirnije vode mada je izgledalo da pred triom
stoji svetla buducnost. Sledecih pet godina Tyner provodi nastupajuci
i svirajuci izuzetno dobro ali biva razocaran slabim prihvatanjem
od strane publike koja se sve vise okrece rock´n´roll muzici.
Velikim zalaganjem i verom Tyner nastavlja karijeru kao solista
i sideman. Jedan od njegovih najvaznijih projekata je i album
“Real McCoy” izdat za Blue Note 1967. godine sa saksofonistom
Joe Henderson-om, basistom Ron Carter-om i bubnjarem Elvin Jones-om.
1970. godine Tyner skrece ponovo paznju na sebe
svirajuci u grupi koja je ukljucivala Sonny Fortune-a i Azar
Lawrence-a i snimanjima za izdavacku kucu Milestone (album “Sahara”
je dobio dve nominacije za prestiznu nagradu Grammy i izabran
je za album godine po misljenju kriticara Down Beat magazina).
Ovaj album je utirao nove puteve u jazz-u uvodeci u muziku zvuke
i ritmove Afrike. Snimao je i svirao turneje sa Sonny Rollins-om,
Ron Carter-om i Al Foster-om pod imenom Milestone Jazzstars
u 1978. godini, a sredinom osamdesetih vodio je kvintet u kome
su bili Gary Bartz i violinista John Blake.
Od pocetka
1980. godine Tyner pise aranzmane bogatih i raskosnih harmonija
za big band sa kojim nastupa i snima kad god prilike to dopustaju.
U svoje aranzmane ukljucuje gudacke sekcije a cesto reinterpretira
i modernu muziku. Od kraja osamdesetih energiju sve vise fokusira
na svoj regularni trio sa basistom Avery Sharpe-om i bubnjarem
Aarron Scott-om. Ponovo se vraca etiketi Impulse! za koju 1995.
godine snima izvanredan projekat koji ukljucuje saksofonistu
Michael Brecker-a. 1996. snima poseban album sa muzikom Burt
Bacharach-a da bi 1998. ponovo promenio izdavacku firmu, ovaj
put je to TelArc, za koju snima izuzetno interesantan album
latinoamericke muzike pod nazivom “McCoy Tyner and the Latin
All Stars”.
McCoy Tyner neprekidno siri i upotpunjava svoj muzicki izraz
koristeci elemente muzika drugih zemalja i crpeci ideje iz razlicitih
muzickih stilova. On izbegava moderne konvencije i cuva se zamki
trendova zadrzavajuci svoj originalni i moderni stil do danasnjih
dana. Tyner-ovo potpuno koriscenje klavijature i izvanredno
vladanje dinamikom izdvaja ga iz kruga introvertnih sviraca
poput Bill Evans-a ili Keith Jarrett-a cija je muzika uglavnom
“musique de chambre” i vezana je za evropsku klavirsku tradiciju.
Tyner, nasuprot njima, sledi put ka korenima i samoj srzi afroamericke
jazz muzike. Njegova muzika je uticala na siroko prihvatanje
kvartnih kvintnih harmonija, modusa i pentatonicnih skala u
jazz-u.
Sada u svojoj 67-moj godini, Tyner siri svoju
muzicku viziju vodeci razlicite ansamble od big band-a do trija.
Njegovo izvanredno sviranje u Coltrane-ovom kvartetu zvuci sveze
kao i pre cetrdeset godina i nastavlja da utice na generacije
pijanista. McCoy Tyner je dostigao zavidan status na svetskoj
jazz sceni i vrlo visoko mesto u istoriji moderne muzike koje
mu nesumnjivo pripada.
SELECTED RECORDINGS
Recordings
As Leader
• Inception/Night Of Ballads And Blues - Impulse! 42000 CD,
1963
• The Real McCoy - Blue Note 46512 CD, 1967
• Expansions - Blue Note 84338 CD, 1967
• Things Ain't What They Used To Be - Blue Note 93598 CD, 1989
• Remembering John - Enja 6080 CD, 1991
• Infinity - Impulse! IMPD-171 CD, 1995
Solo Recordings
• Echoes Of A Friend - Original Jazz Classics
OJC 650 CD, 1972
• Revelations - Blue Note 91651 CD, 1988
• Soliloquy - Blue Note 96429 CD, 1991
Big Band Recordings
• Uptown/Downtown - Milestone MCD 9167
CD, 1988
• The Turning Point - Birdology 513573 CD, 1991
• Journey - Birdology 519941 CD, 1993
|