HiFi Cafe
 
 
24/6/2005.
Kolumne
- lični stav
- editorial
Testovi
- integr. pojačala
- preamp/amp
- zvučnici
- cd/sacd/dvd
- kablovi
- home theatre
- razno
Sistemi
- u poseti kod ...
- vaši sistemi
DIY
- projekti
- kit kompleti
Muzika
- recenzije
- prikazi/komentari
Intervjui
- tehnika
- muzika
Dokumentacija
- knjige
- stručna literatura
- autorski tekstovi
Adresar
- gde kupiti
- linkovi
O nama
- kako smo počeli
- kontakt
- impressum
 

Sekcija: Muzika
Tema: Prikaz
 
Jun 2005.


Stvarni McCoy Tyner

piše: Vladimir Kecman
copyright © Vladimir Kecman & HiFiCafe.NET




McCoy Tyner McCoy (Alfred) Tyner uziva ugled jednog od najistaknutijih pijanista i kompozitora jazz muzike neprekidno sireci i obogacujuci svoj muzicki izraz novim bojama i harmonijom. Njegov mocan, vrlo originalan stil karakterise izuzetno perkusivan sound klavira obogacen romanticnim zvucima i ne prestaje da inspirise i utice na generacije novih muzicara.

Tyner-ova umetnicka inventivnost obuhvata veliki broj stilova, od africkih i latinoamerickih ritmova do modalnih harmonija post be-bop perioda. Njegova izuzetna svestranost omogucila mu je da se lako uklopi i istakne u razlicitim postavama i sirokom spektru muzickih stilova.

McCoy Tyner je rodjen u Philadelphia-i 11. decembra 1938. godine, najstariji od troje dece. Imao je potpunu podrsku svojih roditelja narocito majke koja je najvise uticala da se mladi McCoy posveti ucenju instrumenta. Sa 13 godina poceo je da uzima casove klavira i u sledece dve godine muzika je postala centralna tacka njegovog zivota. U pocetku je vezbao na klaviru iz komsiluka a nakon sto su mu roditelji kupili instrument postao je domacin jam-session-a na koji su dolazili njegovi prijatelji.


Medju njima je bila i nekolicina koja ce u buducnosti ostaviti veliki trag u jazz muzici kao sto su trubac Lee Morgan, saksofonist Archie Shepp, pianista Bobby Timmons i kontrabasista Regie Workman. “Bud i Richie Powell su se doselili u moj kraj” – kaze Tyner. “Bud je izvrsio veliki uticaj na mene. Bio je vrlo dinamican”. Pianisti Thelonius Monk i Art Tatum bili su takodje glavni uzori mladom McCoy-u.

Tyner je studirao na West Philadelphia Music School a kasnije na Granoff School of Music. Sa 17 godina, dok je svirao u lokalnom klubu pod nazivom “Red Rooster”, McCoy prvi put srece John Coltrane-a. Coltrane se nasao u Philadelphia-i izmedju nastupa sa Miles Davis-om. Saksofonista ciji je stil jos uvek bio u razvoju a reputacija rapidno rasla, nije imao svoju stalnu postavu ali je uspevao da organizuje nekoliko nastupa u Philadelphia-ji i okolini, cesto sa McCoy Tyner-om u ritam sekciji. Njihovo razumevanje i izuzetna komunikacija u muzici je bila toliko ocigledna da je Coltrane jasno stavio do znanja kako zeli da oformi band sa McCoy Tynerom u njemu.

Prvo glavno predstavljanje muzickoj javnosti Tyner je imao kao prvi pijanista Benny Golson/Art Farmer-ovog legendarnog Jazztet-a (1959.). Sledece godine u kojoj je Coltrane definitivno napustio Miles Davis-a da bi oformio svoj band, Tyner takodje napusta Art Farmer-a. Pored Coltrane-a kvartet su cinili jos i kontrabasista Jimmy Garrison i bubnjar Elvin Jones. Ova postava se smatra jednom od najznacajnijih u istoriji jazz-a.Tyner-ovi inventivni blok akordi isticu ga i izdvajaju od ostalih jazz pijanista i cine esencijalni deo sound-a kvarteta. Tyner, kao i Coltrane, ukljucuje u svoj izraz elemente i ideje muzike istoka, pentatonicne skale i modalne strukture, podizuci muzicku komunikaciju u kvartetu na spiritualni nivo.

Do 1965. Tyner je bio clan Coltrane-ovog band-a ucestvujuci na svim najvaznijim snimanjima kao sto su “Africa Brass”, “A Love Supreme” i “My Favorite Things”. Jos sa Coltrane-om Tyner je snimio nekoliko svojih albuma za izdavacku kucu Impulse!, ukljucujuci “Inception”, “Night of Ballad and Blues” i “Live at the Newport”.

Godine 1965. Tyner napusta kvartet John Coltrane-a sledeci svoju sudbinu kompozitora i vodje band-a. U trenucima kada preuzima ulogu bandleader-a i osniva svoj band, njegova popularnost ulazi u mirnije vode mada je izgledalo da pred triom stoji svetla buducnost. Sledecih pet godina Tyner provodi nastupajuci i svirajuci izuzetno dobro ali biva razocaran slabim prihvatanjem od strane publike koja se sve vise okrece rock´n´roll muzici. Velikim zalaganjem i verom Tyner nastavlja karijeru kao solista i sideman. Jedan od njegovih najvaznijih projekata je i album “Real McCoy” izdat za Blue Note 1967. godine sa saksofonistom Joe Henderson-om, basistom Ron Carter-om i bubnjarem Elvin Jones-om.

1970. godine Tyner skrece ponovo paznju na sebe svirajuci u grupi koja je ukljucivala Sonny Fortune-a i Azar Lawrence-a i snimanjima za izdavacku kucu Milestone (album “Sahara” je dobio dve nominacije za prestiznu nagradu Grammy i izabran je za album godine po misljenju kriticara Down Beat magazina). Ovaj album je utirao nove puteve u jazz-u uvodeci u muziku zvuke i ritmove Afrike. Snimao je i svirao turneje sa Sonny Rollins-om, Ron Carter-om i Al Foster-om pod imenom Milestone Jazzstars u 1978. godini, a sredinom osamdesetih vodio je kvintet u kome su bili Gary Bartz i violinista John Blake.


Od pocetka 1980. godine Tyner pise aranzmane bogatih i raskosnih harmonija za big band sa kojim nastupa i snima kad god prilike to dopustaju. U svoje aranzmane ukljucuje gudacke sekcije a cesto reinterpretira i modernu muziku. Od kraja osamdesetih energiju sve vise fokusira na svoj regularni trio sa basistom Avery Sharpe-om i bubnjarem Aarron Scott-om. Ponovo se vraca etiketi Impulse! za koju 1995. godine snima izvanredan projekat koji ukljucuje saksofonistu Michael Brecker-a. 1996. snima poseban album sa muzikom Burt Bacharach-a da bi 1998. ponovo promenio izdavacku firmu, ovaj put je to TelArc, za koju snima izuzetno interesantan album latinoamericke muzike pod nazivom “McCoy Tyner and the Latin All Stars”.


McCoy Tyner neprekidno siri i upotpunjava svoj muzicki izraz koristeci elemente muzika drugih zemalja i crpeci ideje iz razlicitih muzickih stilova. On izbegava moderne konvencije i cuva se zamki trendova zadrzavajuci svoj originalni i moderni stil do danasnjih dana. Tyner-ovo potpuno koriscenje klavijature i izvanredno vladanje dinamikom izdvaja ga iz kruga introvertnih sviraca poput Bill Evans-a ili Keith Jarrett-a cija je muzika uglavnom “musique de chambre” i vezana je za evropsku klavirsku tradiciju. Tyner, nasuprot njima, sledi put ka korenima i samoj srzi afroamericke jazz muzike. Njegova muzika je uticala na siroko prihvatanje kvartnih kvintnih harmonija, modusa i pentatonicnih skala u jazz-u.

Sada u svojoj 67-moj godini, Tyner siri svoju muzicku viziju vodeci razlicite ansamble od big band-a do trija. Njegovo izvanredno sviranje u Coltrane-ovom kvartetu zvuci sveze kao i pre cetrdeset godina i nastavlja da utice na generacije pijanista. McCoy Tyner je dostigao zavidan status na svetskoj jazz sceni i vrlo visoko mesto u istoriji moderne muzike koje mu nesumnjivo pripada.



SELECTED RECORDINGS

Recordings As Leader

• Inception/Night Of Ballads And Blues - Impulse! 42000 CD, 1963
• The Real McCoy - Blue Note 46512 CD, 1967
• Expansions - Blue Note 84338 CD, 1967
• Things Ain't What They Used To Be - Blue Note 93598 CD, 1989
• Remembering John - Enja 6080 CD, 1991
• Infinity - Impulse! IMPD-171 CD, 1995



Solo Recordings

• Echoes Of A Friend - Original Jazz Classics OJC 650 CD, 1972
• Revelations - Blue Note 91651 CD, 1988
• Soliloquy - Blue Note 96429 CD, 1991



Big Band Recordings

• Uptown/Downtown - Milestone MCD 9167 CD, 1988
• The Turning Point - Birdology 513573 CD, 1991
• Journey - Birdology 519941 CD, 1993




vrh strane

Pošaljite vaš komentar:
komentar@hificafe.net


 


Copyright © HiFi Cafe, 2005.
Sva prava zadržana.