Posetom
jednoj od najpoznatijih hi-fi salona "Studio
Genesis", koja se nalazi u ulici Kolonaki
br. 16 u istoimenom atinskom kvartu (tel: +30 210 362 3946,
fax : +30 210 363 1324), završavam ovaj serijal tekstova
u kojem sam želeo da vam prenesem svoje utiske vezane za
neformalni obilazak hi-fi salona, odnosno upoznam sa jednim
delom onoga šta se potencijalnom hi-fi konzumentu, a i slučajnom
prolazniku nudi u grčkoj prestonici.
Za sve
vas koji niste bili u Atini ili pak jeste, ali sticajem
okolnosti niste stigli da svratile i prošetate se kroz Kolonaki
– za početak par napomena. Kolonaki predstavlja jedan od
najelitinijih (čitaj: najskupljih) delova Atine. Već
na samom ulasku u ovaj kvart, bez obzira sa bilo koje strane
mu budete prilazili, uzbrdo ili nizbrdo (sa brda Likavitos),
imaćete priliku da osetite i vidite bogastvo i sjaj
što kroz izloge najpoznatijih svetskih modnih butika, što
u prodavnicama luksuzne robe najrazličitijih namena,
vidite ljude koji su obučeni nalik onima sa stranica
najprestižnijih svetkih modnih žurnala, da popijete espresso
po bezmalo duplo većoj ceni od prosečne atinske,
itd.
Ali naravno,
ne samo zbog ovoga već i zbog mnogo drugih stvari koje
ćete sami otkriti, Kolonaki treba svakako videti, popeti
se na vrh Likavitosa sa kojeg se pruža jedan od najlepših
pogleda na Atinu i popiti taj skupi espresso u jednoj od
nekoliko desetina sjajnih bašti kafea ili restorana (pa
nek ide život !).
Izlog
Genesis Studija koji je u skladu sa lokacijom i okruženjem
u kojem se nalazi izmamiće od vas duboki uzdah već
dok mu se približavate i jasno vam staviti do znanja šta
vas unutra čeka (na vama je da donesete odluku hoćete
li učiniti naredni korak i ući u radnju ili produžiti
dalje !!!). S obzirom da sam dva puta pokušao da to i učinim
ali neuspešno - iz prozaičnog razloga što sam se uvek
nekako tu zatekao u vreme ručka, kada u radnji nema
nikoga, u trećem pokušaju sam "poranio" i
stigao na vreme kada se uveliko ispijala druga jutarnja
kafa.
Izlog
salona pored osnovne namene služi i kao izložbeni prostor
u koji se sa ulaznih vrata može direktno ući i sa svih
strana pogledati izložena oprema. U produžetku se nastavlja
deo koji već ima formalniji, da ne kažemo salonski
karakter - na policama sa leve i desne strane nalaze se
izložene komponete, odnosno par zvučnika slobodno postavljenih
u prostoru, a u produžetku da samog kraja salona su nalaze
stolovi za zaposlene, odnosno stolice i fotelje za posetioce
i kupce. Najbolje je naravno "skriveno" za kraj
- preko puta "radnog" dela u svojevrsnoj izolovanoj
zoni nalazi se za potencijalne kupce i putnike namernike
najvažniji deo u kojem je u trenutku moje posete bio instaliran
impresivni sistem sastavljen od Audio Research opreme (CD3
MkII cd player, Reference 3 line stage preamp i dva VM220
poweramp monobloka) i Wilson Sophia *
zvučnika, sa pripadajućim setom kablova firme
Transparent Audio.
Iako
na prvi pogled stiče utisak da je Audio Research glavni
adut Studija Genesis, on svakako nije i jedini. Ovde treba
pomenuti Wilson, Martin Logan i Magneplanar što se tiče
zvučnika, odnosno Krell, Musical Fidelity i Electrocompaniet
što se tiče elektronike, kao i Rega gramofone i Koetsu
zvučnice. Očigledno je da se ovde prilikom izbora
proizvođača opreme vodilo prvenstveno računa
o kvalitetu i tradiciji (da podsetimo Acoustic Research
je osnovan 1970. god u Mineapolisu, država Minesota), kompatibilnosti
(Wilson Audio kao oficijelnu opremu za testove svojih zvučnika
koristi Audio Research komponente i obratno), a sve to logično
podrazumeva i odgovarajući novčani ekvivalent
koji treba izdvojiti za svaku pojedinačnu komponentu.
Jedna od vlasnika salona, gospodin George Zodiatis (u prugastoj
košulji sa naočarima) u toku kraćeg i vrlo srdačnog
razgovora je takođe potvrdio prethodnu konstataciju,
ali se i "pohvalio" da su cena ARC opreme među
najnižima u EU (konkretno cena CD playera CD3 MkII je "ista"
kao preporučena cena u Americi, samo što je izražena
u evrima umesto u dolarima – u konkretnom slučaju 5500
evra). Ugledavši na jednoj od polica u radnji i nekoliko
praznih kutija koje su služile kao ambalaža za lampe koje
je proizvodila niška Ei, George je samo sa setom prokomentarisao
da je šteta što to više nisu one lampe kakve su nekada bile
(šta god značila ova njegova opaska).
U
samoj radnji kao što pretpostavljam da možete da pretpostavite
sa slika, vlada moglo bi se reći već tradicionalno
opuštena i veoma živa atmosfera, koja na momente prelazi
u buku kao u trenutku kada je u radnji bilo skoro desetak
ljudi, ne računajući zaposlene. Bez obzira na
sve to, bio sam uslužen hladnom nes-kafom (koja mi je ponuđena
uz pitanje "mi smo već popili prvu, da li ćete
nam se pridružiti za drugu jutranju kafu ?") , koju
sam lagano popio pokušavajući da čujem što je
moguće više od muzike kvarteta Jana Garbereka ("In
Praise of Dreams", ECM 1880) na već pomenutom
sistemu.
Nažalost,
iako je ovo bio prvi sistem koji je već bio "zagrejan"
u odnosu na sve prethodne koje sam čuo u Atini proteklih
dana, protok ljudi, telefoni i međusobna priča
nisu mi omogućavali da se sa potrebnom pažnjom usredsredim
na sam zvuk. Ali srećom, par veoma sličnih sistema
postoji i u Beogradu, tako da će biti prilike da se
nadoknadi propušteno ...
Inače,
u jednom trenutku je pored mene je seo čovek koji je
već ranije kupovao opremu kod Genesis Audio i koji
je iz Larise, grada koji je skoro 400 km udaljen od Atine.
Došao je na svojevrsne pregovore u vezi zamene po principu
"staro za novo" i nada se da će uspeti da
dogovori dobru cenu. Ako mu to ne uspe ovoga puta doćiće
opet, sve dok i jedna i druga strana ne budu zadovoljne
dogovorom. Inače, iz njegovog iskustva kaže mi da Grci
koji kupuju skupu hi-fi opremu veoma pažljivo ulaze u ceo
aranžman i da barem oni koje on poznaje nisu laki na novcu,
bez obzira imaju ga ili ne. "Prosečan" kupac
vrhunskog hi-fija kakvog sebe doživljava, u proseku zna
da provede do 3 meseca od dana prve posete pa do finalne
kupovine.
Iako
Grčka u odnosu na neke druge zemlje koje pripadaju EU (poput
Nemačke, Engleske, Francuske, Danske, ...) iz objektivnih
razloga se ne može uzeti kao reprezentativan primer ako
bi se želelo diskutovati na temu veličine tržišta kao
i novca koji se troši na kupovinu hi-fi opreme, situacija
ne terenu je daleko do toga da bi se moglo reći da je ponuda
opreme slaba, da ne postoji jaka audiofilska scena, da ne
postoje domaći proizvođači, DIY entuzijasti i slično (više
detalja na sajtu Atinskog
kluba audiofila). Imajući
ovo u vidu ali i nezavisno od toga, generalno govoreći određeni
zaključci se nameću sami po sebi i svakako ih
treba istaknuti kao pozitivne i verujem primenljive i u
našem okruženju.
Ono što je jasno uočljivo čak i nakon samo par
neformalnih poseta hi-fi radnjama je da u njima rade ljudi
koji pre svega vole i razumeju se u svoj posao. Čak
i kada su u pitanju "slučajni prolaznik"
pa uz to i stranac kakav sam lično bio, svuda sam nailazio
na iskrenu dobrodošlicu i raspoloženje ljudi da vam koliko
je to moguće izađu u susret, kako kroz odgovore
na postavljena pitanja tako i spremnost da koliko je to
moguće neometano čujete neku od komponenti ili
pak ceo sistem. Što ovde kod nas je trenutno daleko češće
izuzetak, a ređe pravilo.
Imajući u vidu činjenicu da Grci kao trgovci spadaju tradicionalno
u kategoriju "teških" igrača, prilikom poseta
ovim salonima par puta mi je jasno napomenuto da je njihov
pristup u ovom slučaju nužno drugačiji nego što
bi se očekivalo, pre svega zbog specifičnosti
onoga što prodaju kao i profila ljudi koji to kupuju. Njihova
primarna uloga je da pomognu starim odnosno novim kupcima
hi-fi opreme, bilo savetima ili omogućavanjem da se
čuje više komponenti/sistema po želji, i tek na kraju
da budu puki prodavci.
Utiska
sam da kada je reč pre svega o novom kupcu, njemu bi
trebalo prići na ovakav ili sličan način koji
nikada prelazi granicu dobrog ukusa, koji usmerava i predlaže
ali nikako ne nameće rešenje, poklanja pažnju taman
toliko da se osetite da je nekome u radnji stalo računa
do vas kao kupca, itd. Pored pozitivnog efekta već
u samom startu logički bi trebala da usledi na obostrano
zadovoljstvo prvo kupovina, zatim ponovni dolazak u isti
prostor kao svojevrsna potvrda poverenja i tako redom ...
I na kraju,
naš savet je da posebno obratite pažnju na one koji nude
i prodaju opremu u stanu i/ili prostoru koji definitivno
nije namenjen tome. Iako se skoro svi oni predstavljaju
kao zvanični distributeri/dileri, pre nego odlučite da ih
posetite nije naodmet raspitati se o svakome od njih, najbolje
kod inostranog proizvođača čije komponente pomenuti diler
nudi na našem tržištu.
*Sophia,
from the Greek, denotes "enlightened knowledge ..."
Link:
Hi-Fi i suvlaki
1. deo (Ihodomi)
Hi-Fi i suvlaki
2. deo (Nakas S.A. i Orpheus Audio)