"My
aim is to arrive at a musical instrument."
Franco Serblin, designer
of the Sonus Faber
Istorija umetnosti
zvuka
Kompanija
Sonus Faber osnovana je 1983. godine i veoma brzo postala
je simbol dizajna i jedinstvenog zvuka u audio svetu.
Franco Serblin - osoba veoma istančanog ukusa
i umeća, dugogodišnji glavni dizajner, predstavlja
spiritus movens samog brenda od samih njegovih
početaka. Uticaj koji Sonus Faber ima na celokupnu hi-fi,
odnosno hi-end industriju veći je nego što možete
da zamislite. Nekoliko desetina proizvodjača zvučnika
širom sveta sa manje ili više uspeha pokušali su, odnosno
uspeli da iskopiraju njihov dizajn. Oni najhrabriji iz
konkurencije vredni pomena, koji su se okušali i u oblasti
zvuka, uz svo dužno poštovanje, tek da se mogu nabrojati
na prste jedne ruke.
Svoje ime i reputaciju
vrednu svakog poštovanja Sonus Faber je sticao godinama.
Jedinstven italijanski dizajn i vrhunski kvalitet izrade
rezultovali su odličnim serijama zvučnika koje
nose imena po legendarnim italijanskim majstorima za muzičke
instrumente: Guarneri, Amati i Stradivari. Svaka od serija
nailazila je na veoma dobar prijem i stekla poverenje
kako kod ljubitelja dobrog zvuka tako i kod onih koji
se muzikom bave profesionalno.
Pored
gore navedenih Sonus Faber nudi i nešto “pristupačnije”
serije pod nazivom Domus, odnosno Cremona. Cremona definitivno
nije ime još jednog majstora niti njihove prelepe muze
ili konkubine, ali jeste ime grada u severnoj pokrajini
Lombardija gde su Guarneri, Amati i Stradivari usavršili
umetnost pravljenja žičanih instrumenata. Prateći
simboliku ovih imena možete pretpostaviti da i samo ime
kompanije nešto znači. Sonus Faber na latinskom znači
“onaj koji prvi zvuk” ili kako njihov glavni dizajner
Franco tvrdi “ručno pravljeni zvuk”. Svaki njihov
finalni proizvod predstavlja pravo remek delo ili ako
više volite "state-of-the art".
Mi možemo samo da dodamo, da što se dizajna tiče
Italijani su daleko vodeći u svetu i to su nebrojano
puta potvrdili (autor ovoga teksta je vrlo subjektivan
što se njihovih automobila tiče, a i tzv. urednik
je tu negde ako se povede priča o skromnijim stvarima
poput cipela i odela). Posle ovoga uvoda ostaje samo da
se i lično uverimo koliko dobro su majstori violina
"izučili" svoj zanat u Cremoni i kakve
veze imaju sa modernom audio industrijom !
Cremona serija
Nedugo
nakon što smo kada imali priliku da premijerno u Beogradu
čujemo zvučnike Anthony Galla model Reference
3, dobili smo informaciju da postoji velika šansa da na
test dobijemo i Sonus Faber Cremona Auditor zvučnike.
Naši poznanici i saradnici ponovo su nam izašli u susret.
Koristim ovu priliku da im se zahvalim. Bez njih, vi sada
ovo ne bi čitali, a mi satima uživali u muzici i
na sveopšte zadovoljstvo pisali o tome (kako je ponekad
tako malo potrebno za sreću ?! - primedba tzv. urednika)
Seriju Cremona
čine dva modela zvučnika - veliki podnostojeći
zvučnici pod imenom - Cremona i manji bookshelf model
– Cremona Auditor. Ovi manji su predstavjeni nešto kasnije,
otud i mala nelogičnost u imenima pod istom serijom.
Očigledno je to pokušaj da se pridobije populacija
audiofila koja preferira modele "za na stalak",
a i da se upotpuni serija sa surround setup-om za višekanalne
instalacije.
Kabinet
Jedinstven
spoj tradicije italijanskih majstora instrumenata i njihovog
već daleko čuvenog dizajna rezultirao je time
da ove kutije na prvi pogled nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
U kombinaciji sa pripadajućim fabričkim stalcima,
slika beskomopromisnog dizajna i kvaliteta izrade u potpunosti
dolazi do izražaja. Osnova stalaka je masivni metalni
plah debljine 5 mm, trapezoidnog oblika. Na njega su montirani
fino štelujući spajkovi koji naležu na podlogu (pazite
da ne ogrebete parket !). Noseći stub je maestralno
iskošen, sačinjen od drveta i finiširan je u crnoj
boji. Na gornju ploču koja je blago nagnuta unazad
(tačnije 150 stepeni unazad) montiraju se zvučnici.
Naime, oni se odozdo šrafe za stalak sa dva masivna šrafa.
Vrlo praktično za učvršćivanje i dobro
oslanjanje kutija na sam stalak, ali pomalo nepraktično
za montažu. U to sam se i sam uverio prilikom postavljanja
zvučnika. Ipak kako se ova operacija ne izvodi tako
često, jednom ih montirajte i nikada više nećete
poželeti skinete. U prilog tome govore slike, pa prosusdite
i sami da li će iko ko ih ugleda ostati ravnodušan.
Što se tiče
samih zvučnika, u pitanju je Sonus Faberov patent
tzv. “luteshape” kabinet. Dizajn kabineta je inspirisan
delom Đjuzepea Guarnerija, najslavnijeg majstora
za žičane instrumente u porodici Guarneri. Znači
imena ovde nisu samo u službi marketinga, već je
i tradicija u pitanju. Cremona Auditori poseduju i simpatične
zaštitne mrežice preko drajvera oko kojih sam se dobro
namučio da ih skinem. Naravno i ovo je njihov patent.
Kabinet se sastoji
od 32 komada obradjenog drveta javora. Veoma bitan detalj,
naročito za samograditelje. Znači, da se strogo
vodi računa koje se drvo u šumi "obara",
kad se podje po material za samogradnju! Šalu na stranu,
lak i završni finis načinjeni su od nekoliko slojeva
i to u dve verijante. U boji drveta i modernijoj hi-tech
grafitnoj nijansi, koju možete videti na slikama.
Prednja ploča
je prekrivena kožom oko zvučnih jedinica, što smanjuje
refleksije tvrdih drvenih površina. Dodatno su Italijani
mislili i na efekat strojećeg talasa pa je kutija
zaobljenih bočnih strana. S obzirom na dimenzije
zvučnici su natprosečno teški, čitavih
9 kg i jako dobro ukrućeni, što smo mogli da primetimo
prilikom prenosa i montaže. Ovo je rezultat pomenute tehnologije
izrade kabineta, a ujedno i potvrda da je pored prelepog
izgleda, kvalitet izrade na nivou koji je daleko iznad
proseka.
Usviravanje
Kako
su zvučnici gotovo novi, odnosno više su stajali
nego što su radili, morali smo da ih dobro usviramo. Ovo
je obično diskutabilan proces i u toku njega često
dolazi do naglih promena zvuka zavisno od komponenti (nezvanična
preporuka je oko 200 sati pre nego se krene u ozbiljnije
slušanje). Medjutim, ovoga puta je i ovaj deo predstavljao
pravo uživanje.
Test sistem za
usviravanje koštao je otprilke duplo manje nego zvučnici
sa pripadajućim stalcima. Lično mi je ova činjenica
bila vrlo simpatična, čak pomalo smešna. Znao
sam da zvučnici neće pokazati ni približno koliko
mogu. Medjutim, ono što me je jako iznenadilo je svakako
kvalitet reprodukcije pri takvim uslovima. I pored toga
što ih je pogonilo pojačalo budžet klase Cremona
Auditori su reprodukovali izuzetno verno. Jednostavno
su davali sve što su mogli da dobiju od takvog setup-a.
Moram reći da nisam primetio da li se zvuk uopšte
menjao usled procesa usviravanj. Doduše, tada sam više
slušao muziku nego li vršio neke ozbiljne testove.
Prvi utisci, snaga i mogućnosti
Čekalo
se naravno, da stigne odgovarajući kompanjon ovim
prelepim zvučnicima. Trebalo nam je odgovarajuće
pojačalo kako bi "naterali" Sonuse da propevaju
najbolje što umeju. Taj period čekanja lično
sam iskoristio da uživam u muzici i steknem prvi utisak
o malim Sonusima. U fabrici ih deklarišu sa 88 dB na 4
ohm, i preporučuju pojačalo od 50 do 250 W.
Kada sam saznao ove podatke, pretpostavio sam da male
Cremone spadaju u zvučnike koje je malo teže "pogoniti".
Medjutim tokom usviravanja, uspeo sam sa pojačalom
deklarisanim sa 50 W na 8 ohm-a, i više nego da uživam
u muzici. Kutije mogu da reprodukuju itekako glasno kada
zatreba. Male Cremone svakako odlično barataju snagom,
a bogami i dinamikom. Zasluga svega toga leži i u dobro
nam poznatim drajverima. Membrana mid/basa jasno je ukazivala
da je reč o ScanSpeak-u.
I visokotonac
ring radijator konstrukcije mi je bio veoma poznat, ali
nisam hteo da nagadjam pa sam proverio. Posle malo Google-ovanja,
moje pretpostavke su se potvrdile: pored pomenutog 5.85”
doped-paper mid/basa, 1” ring radijator visokotonac, takodje
potpisuje Scan Speak. Već su mi poznati ovi drajveri,
doduše serija iznad i ispod ove, ali dovoljno da pretpostavim
kakav je zvuk mogu da očekujem.
Visokotonac
odlikuje izuzetna prostornost, i prirodnost, a i mid/bas
je priča za sebe. Naravno i sam kabinet je vrlo uticajan
kao i skretnica (njena frekvencija nije navedena!). Kako
je u pitanju bas refleks kutija, malo sam eksperimentisao
u prostoriji od oko 17 m2 i došao do zaključka da
su zvučnici relativno osetljivi na pozicioniranje.
Preporučujem oprobanu postavku za ovakav tip kutije
– što dalje od zidova. Generalno obavezno eksperimentišite
jer će trud biti višestruko nagradjen kada nadjete
"hot spot" - za zvučnike. Vi vaše slušno
mesto, pretpostavljam već imate.
Slušni test
Sticajem srećnih
okolnosti, stiglo je i pojačalo. Nismo planirali
da tako bude, ali i ono je iz Italije. U pitanju je Audio
Analogue Maestro Settanta
integralno pojačalo, svakako vredno repsekta.
Dobro - pomislih u sebi, kada je već tako hajde da
vidimo kako ce ovaj italijanski dvojac da se pokaže na
delu.
Slušnu sesiju
započinjemo našim jazz klasikom u izdanju Blue Note-a
“The master takes” Armstronga i Elingtona. Uvodna numera
sa albuma otkriva nam činele koje dopiru daleko iza
zidova prostorije. Ceo set bubnjeva prosto može da se
zapazi kako je pozicioniran krajnje desno ispred nas.
Bubnjar neumorno prati numeru, a jasan i rezak zvuk činela
nosi onu jasnu nit ritma i prosto vas tera da cupkate
nogom. Nedugo zatim pri prvim zvucima klarineta ostajemo
zatečeni vernoćšu reprodukcije ovog instrumenta.
Slušali smo ovaj album na gotovo svim komponentama do
sada, i znamo ga u notu, ali sada kao da je neko zamenio
klarinet. Još nas je nešto iznenadilo. Izgleda da ovde
nema ni traga od onog finog umekšanog šmeka u zvuku koji
je karakterističan za Sonus Fabere. Ako ste to očekivali
od Auditora, odmah moramo da vas razočaramo. Zvuk
je čist, analitičan i izuzetno dinamičan.
Skoro pa idealan.
Potom smo preslušali
dve numere sa Dalijevog demonstracionog CD-a, Nils Lofgren
– “Keith don’t go” i klasika Henrika Mancinija – "Pink
Panter". Prva je gitarska numera, snimljena pretencioznom
“američkom produkcijom”. Čini mi se da smo mogli
da jasno ocenimo kakvog su kvaliteta i materijala bile
trzalice u rukama izvodjača. Jedino nam njihova boja
ostaje misterija. Izvodjenje "Pink Pantera"
otkriva nam odličnu prostornost, ceo orkestar se
postavio, ispred nas. Prvi redovi počinju odmah iza
zvučnika pa se setovi instrumenata šire sve dublje,
izvan okvira prostorije. Jasno smo mogli da čujemo
kako različite grupacije instrumenata “deluju “ potpuno
različito pozicionirane. Stiče se utisak da
je cela zvučna slika ustvari prava velika pozornica.
Na prelepe zvučnike gotovo i da zaboravite, jer je
zvuk koherentan i potpuno nezavisan od vaše pozicije u
odnosu na njih. Ovo mi se jako svidelo jer inače
nisam ljubitelj hot-spot mesta za slušanje. Gde god da
se pozicioniorali u sobi, scena je bila postavljena ispred
vas i zvuk je dolazio sa nje.
Izvanredna
prostornost i treća dimenzija bezmalo su nas prenele
u studio kod Patricie Barber. Gotovo da možete da vidite
izvodjače i instrumente kada zatvorite oči.
Zapanjujući i prijatan osećaj naročito
kada se slušaju live izvodjenja. Bas gitara i zvukovi
koje ona proizvodi čuju se vrlo precizno i definisano.
Naročito prelazak sa treće na četvrtu žicu,
gde se čuje okidanje i zatim sledi nalet dubokog
basa, koji često biva ili loše reprodukovan ili se
ne čuje uopšte. Ovde to nije bio slučaj. Izgleda
da Cremone stvarno dostižu deklarisani frekventni opseg
od 46 Hz do 40 kHz. Ali to ne bismo smeli ovako subjektivno
da potvrdimo. Medjutim ono što sigurno možemo da potvrdimo,
jeste da je reprodukcija srednjeg i višeg opsega basa
duboka i definisana.
Slušajući
John Patitucci-ja na albumu "Mistura Fina",
obratili smo pažnju na ove detalje. Bubnjevi u rukama
Petera Erskine-a sa istog albuma imali su izuzetnu dubinu
i definisanonst pri reprodukciji najnižih frekvencija,
naročito za ovakvu konstrukciju zvucnika. Definicija im
se neznatno gubi na samom pragu najnižih frekvencija što
je manje-više i očekivana pojava. Timbar svih instrumenata
je odličan što nam dodatno nagoveštava tenor saksofon
koji prosto reže vazduh. Iskustvo mi govori da se saksofon
jako teško reprodukuje, a to sigurno znate ako ste ga
ikada čuli uživo. Medjutim, sada je saksofon sa nama
u sobi. Odslušali smo dve prelepe numere sa ovog albuma
“Joys and sorrows” i “Soul song”. Kako smo hteli još malo
da iskušamo tajming i bas prelazimo na muziku iz filma
"Before the rain", numera "Nine iron doors".
Timpan je zajedno sa svojim ehom zvučao izuzetno
duboko, a onda je usledio jako brz pasaž, ali Sonusi su
opet opravdali svoju reputaciju. Tajming je izvanredan.
Ni prebrz, ni previše spor. Ono što je bitno, zvučnici
su definitivno osetljivi na kvalitet snimka i produkciju.
Vrlo lako ćete čuti, svaki šum, svaku nepravlnost
tokom produkcije, čak i ako ste sasvim prosečan
slušalac. Znači kada zaigrate na ovu kartu, spremite
se da nabavljate isključivo orignalna, kvalitetno
masterovana izadanja, samo tada ćete u potpunosti
osetiti pravu magiju zvuka.
Kako
smo ispucali sve adute, rešio sam da predjemo na malo
tvrdji zvuk. Mančesterska new wave underground scena
donela nam krejem sedmdesetih godina prošle decenije legendarni
sastav Joy Division. Slušamo album “Unknown pleasures”,
koji znam gotovo napamet i numeru “She s lost control”.
Gotovo se može osetiti studijska atmosfera i veštački
napravljen eho, koji Sonusi dočaravaju mnogo vernije
nego većina zvučnika na kojima sam slušao. Bas
je takodje snažan i efikasan. Ali električna gitatara
koja bi na ovom snimku trebalo izraženije da se čuje
na mahove je mutna i neubedljiva. Ova činjenica iritira,
naročito za rok standarde, jer se gubi pokretačka
sanga takve muzike. Sa nevericom prenosim konstataciju
kolegi koji takodje začudjeno gleda, i sugeriše da
je do snimka. Ipak kako disk znam napamet, ostajem pri
svome i tražim da odabere nešto od diskova sa numerama
kako sa električnom tako i sa akustičnom gitarom.
Onda smo počeli da slušamo gitare od Pat Metheny-ja
– “James” pa stigosmo do “Trete Majke” Vlatka Stefanovskog
i Miroslava Tadića (numera "Sanoc sedam Treno").
Kvalitet reprodukcije gitara je varirao od diska do diska.
Ipak veoma pažljivim slušanjem počeli smo da primećujemo
nešto što se provlačilo kroz sve snimke. Iako su
se zvukovi same trzalice kao i eho vibriranja žica čuli
izuzetno precizno, sama završnica odsviranog tona na gitari
delovala je malo sladunjavo i smekšano. Naravno moram
priznati da je ovaj detalj jedva primetan i da nas je
namučio. Ne verujem da bismo što se tiče pre
svega akustične gitare uopšte uspeli da ga konstatujemo
da veče pre toga nismo prisustvovali koncertu trubača
Duška Gojkovića na Kolarcu. Tamo smo izmedju ostalog
imali prilike da čujemo predivnu solo improvizaciju
na akustičnoj gitari u izvodjenju gitariste koji
je to veče bio u Duškovom bendu.
Ovom činjenicom samo hoću da istaknem koliko
je posećivanje koncerata bitno. Morate slušati instrumente
uživo, neamplifikovane, amplifikovane, jer samo tako ćete
se osloboditi predrasuda. Počećete da slušate
muziku, a ne komponente i nećete porediti jedno pojačalo
sa drugim, već će referenca biti isključivo
živo izvodjenje. Upravo pored ovakve reference Cremone
su opravdale svoj ugled. Naravno, uzimajući u obzir
mnogobrojna ograničenja, uslove rada kao i same tehnologije
izrade zvučnika.
Kada već pominjemo
Duška Gojkovića, ne mogu a da ne kažem da sam po prvi
put nakon bezbroj preslušavanja njegove numere "Quo
vadis Samba" istu čuo čini se na pravi način, tj.
onako da sam na kraju mogao da kažem "što se mene
tiče to tako treba da zvuči". I ne samo originalno
izvođjenje, nego i ultimativni Butti 49 remix iste numere
sa kompilacije "CS 12 Inches 01" londonske etikete
Cosmic Sounds. Iako nije reč o audiofilskom snimku, uzbudjenje
koje raste sve vreme tokom slušanja i doživljaja kulminaciju
na kraju, ipak ćete morati da se potrudite da doživite
sami.
Zvuk koji oplemenenjuje srce i prazni vaš novčanik
Jednostavno na
koji god aspekt zvuka smo se skoncetrisali, nismo uspeli
da otkrijemo nešto što nas je u manjoj ili većoj
meri iritiralo. Od samog početka slušanja Cremone
su nas pridobile kako svojim izgledom, tako nevervatno
velikom zvučnom slikom, odličnim tajmingom,
prostornošću i trećom dimenzijom. Kada na sve
ovo dodamo imajući u vidu dimenzije kutija, izuzetno definisan
i snažan bas sa odličnom bojom tonova gotovo svih
instrumenata koje smo slušali dobijamo dobitnu kombinaciju.
Kutije nisu neutralne, ali ni posle par nedelja slušanja
nikada nisam bio u dilemi da ono što slušam je veoma blizu
živom izvodjenju, a ne loša kopija odnosno imitacija istog.
Zvuk
je neusiljen i nenametljiv - to se jednostavno može reći
bez ijednog "ali". Ni u jednom trenutku čak
i kada se sluša pri visokim nivoima glasnoće zvučnici
se neće "truditi" da emituju ono što ne postoji
na snimku, ili da neki od instrumenata zvuči voluminoznije,
odnosno izraženije u odnosu na ostale. Odstupanje od ovoga
primetnije je tek kod složenih dela poput Ravelove "Daphne
& Chloe", Saint-Seansove "Dance macabre"
ili "Firebird" od Stravinskog.
Pri niskim nivoima
glasnoće (iako je tranzistorsko pojačalo na koje su zvučnici
bili povezani pokazivalo izvestan nedostatak detalja prilikom
tišeg slušanja) nije bilo potrebno dodatno se koncetrisati
na zvuk ne bi li se čuli svi detalji, a i dinamika je
bila sačuvana skoro u potpunosti. U kombinaciji se nekim
od referentnih cevnih pojačala poput C-J ili ARC-a, inače
veoma povoljnom opštem utisku sasvim sigurno bi mogao
bio dodat još koji plus pride.
Osim zvukom,
Cremone Auditori će uneti i dodatni kvalitet u izgled
i atmosferu vašeg životnog i radnog prostora.
Mislim da njihova
cena za hi-end standarde nije velika, ali gledano u odnosu
na naš standard, prosečni gradjani bi morali debelo
da isprazne novčanike za ovakvo zadovoljstvo. Što
je opet prava sitnica u odnosu na cenu Stradivari Homage
zvučnika (ako će nekoga to da uteši cena u Engleskoj
im je oko 22.000 funti !)
Ipak nezavisno
od svega ovoga, Cremona Auditori sami za sebe poseduju
nesvakidašnji šarm, duh i zvuk koji puni vaše srce i dušu,
ali i prazni vaš račun !
Sudeći prema broju vernih "obožavalaca" i sledbenika
Sonus Faber filozofije, ali i onih koji žele (i sa promenljivom
srećom i uspevaju) da im se približe po zvuku i izgledu
- cela ova priča će potrajati još dugo i definitivno joj
neće manjakti uzbudjenja, bez obzira na cenu koju će biti
potrebno izdvojiti za zadovoljstvo istinskog uživanja
u muzici.
Kontakt telefon:
064 / 11 880 11
Srejić Dragoslav
Tehnički podaci:
Princip
kutije: basrefleks
Nazivna impedansa: 4 Ohm
Preporučljiva snaga pojačavača:
50-200 W
Osetljivost: 88 dB
Frekventni raspon: 46 Hz-40 kHz
Sistem za
usviravanje:
NAD C320 BEE
integrated amplifier
NAD C524 CD player
Test sistem
:
Audio Analogue
Maestro Settanta integrated amplifier
DENON DCD 2560 (upgrade by Dayens)
B&W DM602 S3
Strujni kablovi:
Lapp Oelflex Classic 110 CY 3*2,5mm strujni
kabl na NAD komponentama
Monokristalni strujni kabl na Denon DCD 2560 playeru
Lapp Oelflex Classic 110 CY 3*2,5mm produžni kabl
HMS strujna utičnica
Zvučnički
kablovi:
Analysis Plus
Solo Crystal 8 speaker cable
Bi-wire pure silver DIY kablovi by Vlada Ralčić
Interkonekt:
Analysis Plus Solo Crystal interconnect cables
VdH D-102 Mk III (WBT 0144 RCA konektori)
Stalci:
Sonus Faber
stalci
Atacama Nexus 6
Muzika:
Louis
Armstrong & Duke Ellington – "The Great
Summit" (Blue Note/EMI, 7243 524547 2 3)
Patricia Barber – "Nightclub" (Blue Note/Premonition,
7243 5 27290 29)
Peter Murphy – "Wild Birds" (Beggars Banquet
Recordings (USA) Inc., BBL 2019)
Pat Metheny & Charlie Haden – "Beyond the
Missouri sky" (Verve, 3145371302)
DALI Stereo Demonstration CD sampler
V.A. - "CS 12 Inches 01" (Cosmic Sounds,
CS-30)
Joy Division – "Unknown Pleasures" (Rough
Trade CD1-216, RTDCD 67)
John Patitucci - "Mistura Fina" (GRP,
GRD9802 )
Pat Metheny Group – "Offramp" (ECM, 817
138-2)
Bjork - "Greatest Hits" (OneLittleIndian/Polydor,
065134-2)
V. Stefanovski i M. Tadic – "Treta Majka"
(Avalon, 029 2004)
"Before the Rain" - OST (music by Anastasia,
Polygram/Philips, 526 407-2, re-issue 2005.)
|